Prve škole na području šavničke opštine osnivane su u drugoj polovini 19. vijeka, kada je crnogorsko školstvo bilo još u povoju, a materijalne prilike u državi izuzetno teške. Crna Gora je u ovom periodu imala svege 7 osnovnih škola.
1870. godine prva škola je osnovana u varošici Šavnik u kotlinskoj zaravni, na sastavcima triju planiskih rijeka, a koja će postati upravni i kulturni centar plemena. Ova škola je osnovana za potrebe užeg dijela Drobnjaka, a može se reći da je služila cijelom drobnajačkom plemenu, zbog čega se u dokumentima iz tog perioda naziva drobnjačka škola. Zajedno sa njom ili godinu dana kasnije osnovane su na široj drobnjačkoj teritoriji škole u Podmalinskom manastiru i tri jezereske škole. Škola u Podmalinskom manastiru osnovana je za područje Uskoka, pa se nazivala uskočka škola. Uskočka škola u Podmalinskom manastiru i drobnjačka škola u Šavniku su najstarije drobnjačke škole (teritorija od Krnova do Tare i od Sinjajevine do granice sa Pivom).
Škola u Šavniku osnovana je kao državna škola za koju je država snosila troškove plaćanja učitelja, pomagala nabavku knjiga i drugog školskog pribora. Pleme je takođe velikim dijelom snosilo troškove, gradili su školu, obezbjeđivali ogrijev i na svaki način pomagali. Imućniji roditelji, kao i oni što su stanovali bliže Šavniku, slali su djecu u Šavnik i plaćali školarinu ovoj školi. Međutim, veliki broj roditelja nije mogao slati svoju djecu u Šavnik, a potreba i korist školovanja iz dana u dan je rasla. Samim tim, u nekim mjestima počinju se pojavljivati i privatne škole koje je izdržavao narod, a koje su su usled ratova i različitih socio-ekonomskih razloga često gubile svoj status, prekidale sa radom. Tako se otvaraju škole u Bijeloj 1897/98, u Donjoj Bukovici 1898/99, Gornjoj Bukovici 1902/03, Krnoj Jeli 1902, koje prvo bivaju osnovane kao privatne škole, da bi u nekom narednom periodu bile proglašene za državne škole.
Uskočka škola u manastiru Podmalinsko, otvorena 1870/71 je radila kao internat, a prvi učitelj je bio jermonah Mihailo Ranković. Uskoci su 1874 godine, uz podršku knjaza Nikole, podigli zgradu za školu na Boanu koja će u narednom periodu, biti zatvarana, ponovo otvarana, premještana. Posle Drugog svjetskog rata, pored ove škole otvaraju se i područne škole po selima, koje rade u privatnim kućama, a grade se i objekti isključivo za tu namjenu.
U periodu između dva svjetska rata obnavljan je rad starih škola koje su djelimično radile i u toku Austro-ugarske okupacije, poput škole u Šavniku, Dužima i Boanu. Osim ovih državnih narodnih škola, sa porastom broja učenika, otvarane su postepeno i osnovne škole, prvo u Miloševićima i Komarnici, a potom u Mokrom, Pošćenju, Grabovici i Previšu, da bi pri kraju postojanja stare Jugoslavije na ovom području postojalo osam osnovnih škola, sedam seoskih i jedna gradska u Šavniku, koji je bio središte sreza.
Posle drugog svetskog rata rade 4 matične škole, u Šavniku, Bukovici, Boanu i Bijeloj i područna odjeljenja u svim selima.
Danas u Šavniku postoje: JU “Obrazovni centar” u Šavniku (predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i internat) sa područnim odjeljenjima u Bijeloj i Dubrovsku, OŠ “Bogdan Kotlica” u Boanu, sa područnim odjeljenjem na Barama i OŠ “Jovan Ćorović” u Gornjoj Bukovici, sa područnim odjeljenjem u Slatini.